1. | Den gamle Kjetta i Aara laag. Klaga seg fyr den Möa: Eg hev jengi so vondt i Hovdæ mei Eg maini, de dreg'e mig ti Döa -No e Kjetta dau, dau; No e Kjetta stai' dau. - Di maa sende Bo ti Snikkaren uppaa Ryssta, At han lyl kome so fort han kann. Aa gjera Kjetta ai Kista.
|