[BIN: 2057]
Valivan.
Skippar og møy
(fleire alternative titlar)Oppskrift udatert av Rikard Berge etter Hæge Postmyr, Telemark .
1. | Der bur ei jamfru i vaares land ho æ baati rik aa beilevand. -For Valivan, aa han seglar aarleg. - |
2. | De rygte spurtes ivi alle land, aa V(alivan) den rike herr Valivan. |
3. | Naa vi eg lata min Klæer skjera aa som eg ville jaamfru vera. |
4. | Aa V(alivan) kaam so seint om ein Kvell, naar jaamfruga ho ha skara ein ell. |
5. | Han banka paa d mæ f. smaa Statt upp stolt M(argit) skrei lokun ifraa. |
6. | Ingjen haver eg stevne lagt aa ingen lukkar eg inn om natt. |
7. | Du lukke meg inn du gjøime kann for eg æ ei jaamfru fraa fremmende land. |
8. | Ikkje so lukkar eg upp fe deg, førr du vi seie hott du vi meg. |
9. | Ja eg sko - - - - - deg d'æ silkje soumen du lære sko meg. |
10. | S. M. ha paa seg stakkjen blaa so skredde ho lokun baa ti aa ifraa. |
11. | S. M. ho drog silkje ivi kne, aa V. han skar rosun paa tre. |
12. | Aller hev eg i heile mitt liv sett nokon kvinde so godt bruka kniv. |
13. | Alle jaamfrugan i vaares land di æ so vant ti hav kniven i haand. |
14. | Aa høire du M. eg spørje deg maa, æ de naa ingjen din hug leikar paa? |
15. | Nei de æ ingjen - - - - paa bare rike V. haanom kann eg kje faa. |
16. | V. va der i dagane tvo gen tree ville han heimatte sno. |
17. | Høyre du St. M. hott eg spøre deg, eit stykkje paa vegjin du fyggje meg. |
18. | Etter du hev vilja i vaares land, eit stykkje paa vegjen eg fyggje kann. |
19. | St. M. gjekk fyri aa silkje ette seg drog aa V. gjekk etter mæ sjave seg han lo. |
20. | Eg sines du 'æ i din stigjen so stor som du skulle vera ein riddar go. |
21. | Aa di æ so breie dei skjipar bor derfor æ eg i min stigje so stor. |
22. | Eg sines de paa deg ringlar som du skull' ha brånje-ringar. |
23. | D'æ kje anna som ringle maa hell mine nyklane stor aa smaa. |
24. | Ho fygde mæ haanom i dagane tvo, den tree vill' ho heimatte sno. |
25. | Aa ikkje kenges eg fyggje kaan deg for boni maa di græte for meg. |
26. | De kann eg naa sjaa paa din rosens kjinn at de græt ikkje born i heimen din. |
27. | Nei ikkje lenges eg fyggje kann naa vi eg heim ti min faers land. |
28. | Nei aller kjæm du ti din faers land førn du fær ein sine som seile kann. |
29. | So gav 'n hænar av mjø'en som rann, so sovna ho i V.s fang. |
30. | Han klappar henar paa kjinni so rø aa søve du lenger so ligge du dø. |
31. | St. M. vakna ikring seg saag, daa va 'o mitt utpaa bylgjuna blaa. |
32. | Etter du hev ført meg so svikefullt fram so sko du meg seia ditt rette navn. |
33. | Aa vi du naa vita - - - so kallan du meg onge V. |
34. | Ja æ de sant som du seie fe meg, so gjønne vi eg saa reise mæ deg.
|